Autor: Dragan Jašæur Osnovna delatnost: slikar Adresa: ulica i broj, 21000 Novi Sad Telefon: 021 / 522 549 Mobilni: 062 / 379 453 Faks: E-mail:
Ova adresa je zatiena od robota. Potreban vam je Java-skripta da bi ste je videli.
Web: www.draganjascur.com
 Ulje na platnu, 60 x 48 cm Strukturirano podslikavanje
|  Ulje na platnu, 60 x 48 cm Strukturirano podslikavanje
|  Ulje na platnu, 60 x 48 cm Strukturirano podslikavanje
|  Ulje na platnu, 60 x 48 cm Strukturirano podslikavanje
|  Ulje na platnu, 60 x 48 cm Strukturirano podslikavanje
|  Ulje na platnu, 60 x 48 cm Strukturirano podslikavanje
|  Ulje na platnu, 60 x 48 cm Strukturirano podslikavanje |  Ulje na platnu, 60 x 48 cm Strukturirano podslikavanje |  Ulje na platnu, 60 x 48 cm Strukturirano podslikavanje | Generacija 1964. Roðen u Šidu. Slikarstvom se amaterski bavi od 1991. aktivno. Izlagao je na brojnim kolektivnim izložbama, uglavnom kao èlan likovnog kruga "Sava Šumanoviæ" pri istoimenoj galeriji u Šidu. Izlazak na svetlost Dragan Jašæur IZLAZAK NA SVETLOST kao najèešæa postavka slike, u bukvalnom smislu. IZLAZAK NA SVETLOST kao pojava novog viðenja stvarnosti. IZLAZAK NA SVETLOST kao traženje Puta, kao oplemenjenje èoveka. IZLAZAK NA SVETLOST kao konaèno rešenje. PEJZAŽ je samo povod, samo podloga, samo naèin izražavanja u simbolima. PUT, kao životni put, vijugav ili strm, blatnjav ili prljav, širok i lak, ali èešæe, baš kao i sam život, nepredvidiv na horizontu. RASKRŠÆA su najèešæe nedoumice, trenuci odluke, ili rastanci. DRVEÆE simbolizuje ljude, anðele i Boga. Više nego omiljeni jablanovi su, ako su tri, sigurno su Sveto Trojstvo, a pojedinaèno su muževi, oèevi, ljubavnici, prijatelji, zaštitnici... muški princip. Breze, vrbe... su žene, majke, æerke, devojke... ženski princip. I zaista, na slikama bez ljudi nema nièega drugog osim ljudi i njihovih životnih prièa. VODA kao vreme. ZEMLJA kao majka. NEBO kao otac. KOMPOZICIJA je u osnovi rešavana zlatnim presekom ili renesansnim okvirom, ali uz moderniju slobodu tumaèenja, najèešæe u službi ritmièkog ponavljanja dimenzija, kao muzièkog ritma, svojevrsnog zvuka u slici. PASTA tj, struktura sibolizuje nesavršen èovekov pokušaj da imitira Boga, i da stvara od zemlje, što ga do gole istine razotkriva pred Bogom samim i pred ljudima, i pred samim sobom. SVETLOST I BOJA simbolizuju savršenost, koja poput plašta prekriljuje nesavršenog èoveka, simbolizuju Boga koji nežnim svetlosnim dodirom udahnjuje život svemu zemaljskom, stvara ravnotežu, upravlja i štiti. SUPROTNOSTI osnovnih likovnih elemenata, kao i kontrasta u poetici nesavršenog i savršenog, paste i svetlosti, muškog i ženskog, neba i zemlje, Boga i èoveka ... su u jedinstvu suprotnosti osnovni pokretaè. NASLOVI su u osnovi samo varijante koje manje obavezuju a više raspaljuju maštu, a najviše otkrivaju sentimentalnu povezanost stvaraoca sa svojim delima. Razlika izmeðu percepcije i realnosti je kao razlika izmeðu ambicija i ostvarenja. Odluèio sam da se bavim slikarstvom iz više razloga, a jedan izmeðu ostalih je da bih otkrio istinu o sebi, ili joj se bar približio. Poèeci ovog poduhvata, kao i prve skice, potièu iz ' 96. godine, i do sada gotovo da nije prošao ni jedan jedini dan da nisam radio na ovom ciklusu slika. Uèinio sam sve što sam mogao, a i želeo sam izazov do krajnjih granica - bar jednom u životu. Ubrzo sam shvatio da dobre slike ne zahtevaju samo dobrog slikara nego i plemenitog èoveka, i još mnogo, mnogo toga, tako da je izazov postao mnogostruk, a odnos izmeðu mene i slika dvosmeran - koliko sam u njih ulagao toliko su mi momentalno uzvraæale - zbog èega sam im neizmerno zahvalan. Konaèno, sagledao sam svoj trenutni maksimum, što je bitno smanjilo razliku izmeðu percepcije i realnosti, a od svega najviše poboljšalo pozitivan stav prema svetu i ljudima, i veru Boga, što mi je zaista nedostajalo. Deo pozitivne energije æe svakako zraèiti iz slika dokle god postoje. Kuriozitet slika je da se èovek nigde ne pojavljuje kao figura na slici, ali ida nema slike koja nije prepuna ljudi, Boga i Duha Svetog. Kako god slike bile prihvaæene u javnosti, ja veæ jesam nagraðen, jer je zadovoljstvo stvaranja uveliko premašilo brojne i velike teškoæe na koje sam nailazio, tako da razmišljanje o materijalnim vrednostima, o novcu...ostaje dovoljno ispod, dovoljno daleko da mi ne kvari prvobitnu nagradu. Jer Svetlost ne može da se kupi, što sam iskusio na teži naèin, ali zadovoljstvo i uzbuðenje spoznaje Boga u svetlosti, i iza paravana percepcije realnosti, želim da podelim sa svim ljudima dobre volje. - Galerija "Prometej", Novi Sad, april 2006.
- Galerija "Prometej", Novi Sad, april 2009.
Pejzaž nije retka tema u slikarstvu bez obzira o kom periodu istorije umetnosti da se radi. Svakako da je period impresionistièkih istraživanja i eksperimentisanja na relaciji boja – svetlost najpoznatiji i, kao takav, izvršio je i najviše uticaja na savremene autore. Meðutim, kasniji moderni i postmoderni postupci donose, pored pomenutih, i neka nova i poprilièno drugaèija interesovanja autora. Ovde se misli, pre svega, na izlazak u prostor. Potreba da se slikom izaðe u prostor rešavana je na razne naèine od kojih su neki doveli do toga da slika više nije slika (u klasiènom smislu) veæ da postane objekat. Samosvojni artefakt poput èardaka „ni na nebu ni na zemlji“. Dragan Jašæur pripada onoj grupi slikara kojima pejzaž, kao tema ili motiv, jeste osnovno sredstvo da materijalizuju inspirativna stanja kroz sopstveni likovni govor ali, takoðe, i onim slikarima koji imaju izraženu potrebu da izaðu u prostor. U ovom sluèaju radi se o primeni izuzetno bogate uljane paste koja se dograðuje i drugim tehnološkim postupcima. Primena tog i takvog postupka nije nepoznata. Ekspresionistièki postupci vrlo su bliski tome kao i neki drugi oblici likovnih istraživanja. Ono što je bitno, kada se radi o delima Dragana Jašæura, jeste da njegovi likovni postupci i njegova potreba za slikom nije ekskluzivna potreba samo i jedino za slikom. Iako, kao artefakt, jeste konaèni cilj, ovde je slika sredstvo. Zato i nije èudno da æemo u delima skoro celog njegovog dosadašnjeg opusa da pronaðemo više izražajnih slojeva: od ekspresivnog do lirskog, od svetovnog do duhovnog, od slikarstva do poezije i obrnuto... Koliko je ovo taèno najbolje ilustruju dva istraživaèka procesa: jedan isti motiv izvodi se dvojako. U pastelu (uz dodatak krede i drugih tehnika u tragovima) i u tehnici ulja na platnu sa veæ opisanim postupkom bogate paste. I još nešto, a vrlo bitno: autor svojim slikama dodeljuje nazive od kojih dobar deo ni malo nije daleko od poezije. Èak naprotiv. Kada pregledom Jašæurevih slika zadovoljimo primarno èulo (vid - oko) ubrzo postajemo svesni te poezije koja nam otvara novu dimenziju doživljaja autora i njegovog dela. Ta simbioza likovnog i pesnièkog iznosi na uvid i jedno èuveno pitanje: da li je poezija slika koja govori i da li je slikarstvo nema poezija? Dragan Jašæur nam predstavlja moguænost potpunog odgovora. Luka Salapura likovni kritièar |